 |
Došla je iz
Njemačke i koštala je šest tisuća maraka. Sam je napravio
postolje od zubarskog stolca. Teško, masivno, na hidraulično
podizanje. Sa sjetom se prisjeća američkog automobila na
koji je ugradio agregat, pojačalo i harmoniku. Mogao je
voziti mladence na vjenčanje i putem im svirati. Da cijelo
selo čuje. Poludjeli su za tim, kaže Mato. Mato je izvrstan
pjevač koji je mogao odsvirati i otpjevati petsto pjesama.
Bio je angažiran po godinu dana unaprijed. Svirao je diljem
Podravine – od Varaždina do Osijeka. Najbolje pamti zabave
na Čingi-Lingiju. Počinjale bi u nedjelju oko podneva.
Dolazile bi majke s kćerima na biciklima iz okolnih sela. On
bi, u meksičkoj odjeći i s velikim meksičkim šeširom na
glavi, izvodio meksičke. „Jedan dan života“, „Mama Huanita“,
„Četiri staze“, „Ja i prijatelj moj“, „Karabina
trenta-trenta“ i slične. „Seoski dečki bi si najradije žile
rezali kad sam zasviral, ostavi ga cura, a on joj hoće
poručiti kol›ko pati, ne pita kol›ko će to koštati, samo
daj, sviraj Mato!“ |
